Jeronim Praški (češki Jeroným Pražský, latinizirano Hieronymus Pragensis), češki vjerski reformator i filozof (Prag, između 1378. i 1380 – Konstanz, Njemačka, 30. V. 1416). Učenik J. Wyclifa te suradnik Jana Husa. Studirao u Pragu, Oxfordu i Parizu. Profesor na sveučilištima u Heidelbergu i Kölnu. Putovao u Palestinu, Poljsku i Litvu. Kao filozof branio platonističko-wycliffovsku realističku koncepciju univerzalija. Burne 1412., godine sukoba oko legitimnosti otpustaka (indulgencija), podupirao Husa i njegovu reformnu struju te ga pohodio u tamnicu u Konstanzu. Uhićen, mučen i nakon odlučne obrane reformizma pred Koncilom (prema svjedočenju humanista Poggia Bracciolinija te svojega češkoga biografa, meštra Petra z Mladoňovic) osuđen i spaljen. Od njegovih se djela sačuvala pohvala slobodnih umjetnosti Recommendatio liberalium artium, nekoliko spisa iz razdoblja djelavanja na Praškom sveučilištu te pisma iz vremena procesa u Konstanzu. Autor je duhovnih i satiričnih pjesama.